Moram sam u sebe uroniti
pronaći put i most
do jedne rasplakane jeseni
koju čuvam
u neizgovorenim riječima
u sjećanju na ukradene
poljubce od kiše
u očekivanju svitanja
Mozda previse tuđih rana bolujem
možda ličim na lastu
koja nema gdje da se vrati
možda samo želim
da ispričam
priču koja ima sretan kraj
julija
6 komentara za "U očekivanju svitanja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.