Zašto tužne pjesme
Prsti moji ispredaju?
Zašto rastužim se
Čim ravnica u misli mi dođe?
Nudila je obilje i zlato,
Grube ruke i dukate o vratu.
Miris kruha u rana jutra
Mlijeka i žganaca zlatnih
Na šporetu starom.
Zašto pjesme tužne
Prekoravam se
Kad djetinjstvo mi sada
Na bajku sliči?
Ja oprost danas
Od ravnice moje tražim,
Zemlje moje, crnice zlatne.
Ostavih je da ju drugi gazi,
Da razruši, da uništi,
Da joj ljubav spali.
Zašto tužne ja pišem pjesme
Kad ravnica u misli mi dođe?
Jedino tako ja blažim rane
I suze u pjesme skrivam
U ove starosne dane.
17.05.2011.
24/03/2012 at 8:03 am Permalink
Antonija, probudila si i moje djetinjstvo u istoj toj ravnici čije slike ni more ne može izbrisati. Dozvala si mi u misli isti takav šporet, miris toploga kruha, zlatne širine koje se otvaraju oku. I snjegove. Bjelinu. Tronula me tvoja pjesma. 🙂 🙂
24/03/2012 at 8:21 am Permalink
sviđa mi se pjesma, iako tuga joj izvire kroz oči
oprost danas
Od ravnice moje tražim,
Zemlje moje, crnice zlatne.
lijepo jutro ti želim
SFD
24/03/2012 at 9:52 am Permalink
Divno sjećanje u tuzi i sjeti istkano…draga Tonka – prelijepi stihovi!Divne slike u njima…
Ostavljam ti topao osmjeh od ♥! 🙂
24/03/2012 at 1:18 pm Permalink
Prekrasna, nostalgična pjesma, pa ne budi tužna, jer eto je tvoja i moja ravnica u pjesmama našim. Osmjeh šaljem 🙂
24/03/2012 at 2:31 pm Permalink
Nisam baš lud za žgancima ali pjesma mi je suuuuperr!! Lijepa nostalgija kroz stihove,pozdrav Antonija! 🙂
24/03/2012 at 9:26 pm Permalink
zašto to osjećam ispod rebara? pozdrav Tonka
24/03/2012 at 10:50 pm Permalink
A mogla je ova pjesma biti i moja nostalgija, samo moja ravnica ima malo i planine.Prelijepa pjesma Antonija.