U ranjeno predvečerje
Tijelo moje klone 
Grčevito loveći
Zadnje zrake Sunca
Jecaj dana u grudima odzvanja
Dočekujući sumrak duše
Što se grimizom
Nutrinom razlijeva
Poput lave vulkanske
Izgara,peče ,uništava
A srce plamti
Plamom gnjeva,prkosa
Ne predajući se u borbi
I prsti su prepleteni
U molitvi očajničkoj
Što ju usne suhe
Nijemo izriču
Slog po slog…
Slovo po slovo…
Tiho…
Da tišinu ne razbiju
Jecajem
Da oko ne natope suzom
Da prođe ovaj dan
Da utone u mrak
U san
Da prespava posjet
Sudbine
Što se uporno s vjetrovima hladnim
Vrača