Nema te više ispod breza

prošlo je dugo već,

čujem ti samo jeku glasa

u vjetru tražim r’ječ.

Vidim odraz tvog l’jepog lica

gdje blješti kišna kap

kojom se poji žedna ptica

i sretno pršti slap.

 

U zraci sunca ja te vidim,

pod brezom sama sam.

Gledam beskrajem sunce šalje

svu ljubav što tebi dam.

 

U suzi slanoj ja te ćutim

što još je krije z’jena

i pogled skrećem ja za tobom

al’ osta samo sjena.

 

U cv’jetu breze ja te srećem,

u svakom te srećem snu.

Ljubav za te’ čuvat ću vječno

u mome srcu na dnu.