Nestalo je zlatnog klasja

Što je šumilo kao more

Čekajuć da Sunce zasja

Čekajući nove zore.

Zanijemile su oštre kose

Presahnuli su i vodiri

Ne trče poljem noge bose

Praznina se nijema  širi.

Sada samo vjetar šumi

Pjeva pjesmu sjetnu, tužnu

K’o da pjesmom nam govori:

“Pogledajte sudbu ružnu!”

Pogledajte prazna sela,

Kuće, škole i ambare

I djeca su nam odletjela

Neće ovdje da ostare!