MJ

Poput malenog djeteta Una se veselila izletu. Tako je malo vremena provodila sa svojim suprugom. Činilo joj se da se on ubija od posla jer nije mogao prihvatiti činjenicu da je došao u ženinu kuću.

Naslijedila ju je od svog oca. Malenu, kamenu vilu s bazenom na samoj morskoj hridi. Voljela je svoj dom, prekrasan vrt i terasu koja se nadvila nad morem. Često je u suton sjedila s Tomasom  na terasi i uživala u šumu valova i čaši rashlađenog viskija.

Tomas je bio lijep, stasit čovjek preplanula tena, smeđe kose u kojoj se tek počelo nazirati nekoliko sijedih vlasi. Oči boje badema gledale su je nasmiješeno i Una se u njegovoj  blizini osjećala  najpoželjnijom ženom na svijetu.

No u zadnje se vrijeme njihovo druženje prorijedilo. Tomas je često dolazio kasno, nerijetko kada je Una već spavala. O njegovom poslu nije gotovo ništa znala. Rekao joj je da radi u jednoj uspješnoj elektroničkoj firmi, da ima jako puno posla i ponekad bi ju pitao treba li joj novaca. Svaki put ona bi odgovorila da joj novac ne treba jer je na njezin račun mjesečno stizala svota  dovoljna za svakodnevne troškove, ostavština njezinoga oca.

Kada joj je Tomas rekao da je dobio slobodan petak i da će ju odvesti njihovom malenom brodicom na izlet po otocima, bila je izvan sebe od sreće. Toliko sretna nije bila ni onoga dana kada ju je zaprosio one plave noći pod mjesečinom dok su valovi udarali o stijene, a more mirisalo na alge i svježinu.

Tri dana s Tomasom na moru. Tri dana daleko od vreve, od osamljenosti, od svakodnevnog iščekivanja njegovih koraka na šljunčanom putu.

Nazvala je Evu, svoju prijateljicu da s njom podijeli  zadovoljstvo koje je izbijalo iz svake njezine pore i majku koja je, od kad je postala udovica,  živjela u malenoj kućici na periferiji grada. Una ju je često pozivala da dođe živjeti s njima, ali je Sana, tako ju je Una oduvijek zvala, to odbijala. Stalno je govorila da mladi ljudi koji imaju mogućnosti, trebaju živjeti sami. Sani je bilo drago da će se Una razonoditi, ali je napomenula da nisu odabrali najbolji termin jer su meteorolozi predvidjeli snažnu buru. „Bilo bi bolje da to odgodite“, govorila je, ali Una nije o tome željela ni misliti.

„ Bude li vjetra, sklonit ćemo se u neku uvalu“, smijala se veselo. „ Ne želim propustiti ovu priliku. Tko zna kada će nam se opet ukazati.“