I da si na pogrešnom mjestu rastao

k’o usamljeni narcis pored rijeke

i da si iz krivog sjemena nastao

slučaj si opet za sudove prijeke.

 

I da se staklo tvojim likom opija

a voda sama za odrazima ode

i da je taj Apolon samo kopija

sve tvoje riječi opet  tebi vode.

 

I da je Sunce obuklo tvoju sjenu

a svemir  izabrao sustav tvog Ega

i da samo ti staneš u malu zjenu

opet  sebi si Sve jer možeš bez svega.

 

I da ja nisam pokraj tebe zastao

a bilo je to devedeset i neke

ti bi opet na istom mjestu rastao

k’o usamljeni narcis pored rijeke.