Izgubljeni u snu

zaboravljamo tugu

što raste i ne stišava svoju snagu

na obzorju tražimo izgubljeno

zaslijepljeni sunčevim zrakama

osluškujemo poziv večernjeg neba

koje zauvijek živi u nama

Na putu današnjeg dana

tražimo naša sutra

iza leđa ostavljamo suze

u beskrajnim pustinjama

ukorijenjenog očaja

Spaljujemo slike s likovima boli

na prostranstvima obala

dotičemo tragove valova

gledamo posljednji izlazak sunca

i uz šutnju ostajemo zajedno

Ispisujem riječi tintom tame

sve ružno zaboravljam

iza sebe ostavljam

liniju života iscrtanu

a samo želim

uz tebe provoditi trenutke

i ne tražim ništa drugo od života