Izgubljeni u snu
zaboravljamo tugu
što raste i ne stišava svoju snagu
na obzorju tražimo izgubljeno
zaslijepljeni sunčevim zrakama
osluškujemo poziv večernjeg neba
koje zauvijek živi u nama
Na putu današnjeg dana
tražimo naša sutra
iza leđa ostavljamo suze
u beskrajnim pustinjama
ukorijenjenog očaja
Spaljujemo slike s likovima boli
na prostranstvima obala
dotičemo tragove valova
gledamo posljednji izlazak sunca
i uz šutnju ostajemo zajedno
Ispisujem riječi tintom tame
sve ružno zaboravljam
iza sebe ostavljam
liniju života iscrtanu
a samo želim
uz tebe provoditi trenutke
i ne tražim ništa drugo od života
Marija
05/01/2013 at 6:31 pm Permalink
a samo želim
uz tebe provoditi trenutke
i ne tražim ništa drugo od života
tek smiraj sa usana dok promatramo mjesec što pleše između sivo nijansiranih oblaka
puno pozdrava
sfd
05/01/2013 at 6:36 pm Permalink
fenomenalac si sfd
lijepi pozdrav
05/01/2013 at 6:42 pm Permalink
hm, imaš jednu ikonicu malu da smanjiš pjesmu pri objavljivanju
a za ono gore znam, lol
hvala od srca
05/01/2013 at 7:15 pm Permalink
Odlična Mimi….
LP
05/01/2013 at 7:28 pm Permalink
Na putu današnjeg dana
tražimo naša sutra
iza leđa ostavljamo suze
u beskrajnim pustinjama
ukorijenjenog očaja
Spaljujemo slike s likovima boli
Tako i treba srećom zakoračiti u budućnost a prošlost potisnuti i zaboraviti ako je bila mučna.Lijepo.