Već odavno verse ti ne pišem

nisu tvoji, nemoj da se smiješiš

prazne riječi iz dosade rišem

prijatelju, vjeruj mi da griješiš.

 

Ne tražim te na ulici praznoj

u valu te već odavno nema

nekad samo u duši mi maznoj

još si, dušo, moje pjesme tema.

 

Mi što srce nosimo na dlanu

na uvid svima dajemo ga lako

skrivamo suzu, smijemo se danu

a um bi naš vikao i plak’o.

 

Samo nekad, kada mjesečina

prospe svjetlo iznad praznog puta

ja sjetim se ljubavi i vina

toplog srca i sivog kaputa.