Čudesa se čudom čude

Gdje još vidje takve ljude,

Tako mali ali bjesni

I u srcu svome t’jesni,

Ni živini nisu ravni

Iako su neki slavni.

Slava ih u glavu dere

A jezik se i ne pere.

Niti čovjek svatko nije

Tko ti se milinom smije,

Moli Boga tvoje mjesto

Njegovo je njemu tijesno.

 

Čudesa se čude čudom

I čovjeku ovom ludom.

Što Bog jednom svima stvori

Čovjek samo sebi kroji.

Bolje biti vuk u šumi

Nego čovjek koji glumi.

Sebi zlatom život krasi

Dok se drugom glađu gasi.

Da su bar’ životinje

Stvorene a čovjek ne,

Uništile ne bih svima

Svojim ludim prohtjevima

Ovu divnu zemlju našu

Kojom sada ludi mašu.

 

Ratovi se strašni vode

Bez savjesti i slobode.

Zar ne vide lude glave

Da su puste sve te slave

Već govore danom svakim

Kako treba biti jakim,

A ne misle o moj Bože

Kako živjet drugi može?

Čovjek misli da je velik

Da je jači nego čelik

Al’ kad Onaj gore kaže

Bit će tada:“ pomoz’ vraže“!

 

Čudo li se čudom čudi

Kako njega već ne sludi

Čovjek ovaj tako bijedan

I previše samo jedan?

Naši vođe pute’ kroje

milijarde gdje se broje,

Sve bih samo sebi više

tako zakon njihov piše.

Čudesima se čude svi

I vragovi i anđeli,

Do čeg’ čovjek može doći

Umom ludim preko noći.

Uništit će čovjek sve

Naše pa i božje sne.

 

Poludio od obijesti

Ne zna više što ni jesti.

Savjest mu je strana zlobna

Al’ budućnost već je kobna.

Sve mu se u glavi smelo

Sad bi se i zlato jelo.

Niti sestri niti bratu

Niti imat kog’ na vratu.

Nekad vrijeme lijepo bilo

Sad se više nikom snilo.

Prije ruka ruku mije,

Sad se tuku obadvije.

Sve je nešto naopačke

Svi su ljudi naglavačke.

 

Čovjek nije ni za sjeme

Razbio si um i tjeme

Nek’ se takvo ljudstvo gasi

Da se barem planet spasi,

Pa da dođu bića prava

Da prestane ova strava.

Bože dragi da li vidiš

Il’ se bojiš il’ se stidiš?

Ne vjerujem tako lako

Da Ti gledaš naopako.

Poduzmi Ti neke mjere

Kad su ljudi lake vjere,

Uzmi uže pa ih vodi

Od napasti oslobodi.

 

I Boga već glava boli

Postali su svi oholi,

Niti pravde više ima

Nit’ ljubavi u ljudima.

Dokle Bože li će tako

Čovjek živjet naopako?

Il’ ga ubij il’ ga spasi

Samo zemlju ne ugasi.

Il’ ćeš ići takvim redom

Ili svojim redoslijedom

Pa ćeš pustit VELIK PRASAK

Da sve nestane za časak.