Misli plašljivo prolaze samoćom, pa kadšto umorne zastanu u bunilu snova, kadšto u vrevi riječi,
dok pod kasom noći,
i do zadnje zvijezde
praskozorja,
mjesečev srp
žanje stepske trave,
da vlati polegnu kao meki mah na svim putevima, kojima se vračaš s pjesmom za utihnute balalajke.
5 komentara za "Vraćanja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.