Jednom je posijano sjeme
U žedno polje prepuno zmija
Uzalud bačeno a opet klija
A prolazi vrijeme.
I ocrtava se jedna sjena
Prkosi suncu i njegovoj moči
Sjeme zalijevaju njene oči
Raste žudnja za sva vremena.
Stablo naraslo iz sjemena
U plamenu vražje vatre drijema
Do nebesa mira na zemlji nema
A tek je pola vremena.
10/05/2022 at 9:51 am Permalink
Uvijek negdje nikne vražje sjeme koje raste i klija na suzama drugih. Sviđaju mi se stihovi, ima u njima zrno mističnosti i misaonosti.
“Sjeme zalijevaju njene oči
Raste žudnja za sva vremena.”
Lp!
10/05/2022 at 4:27 pm Permalink
“Do nebesa mira na zemlji nema
A tek je pola vremena.” Stihovi poput proročanstva iz Otkrivenja. Pozdrav
10/05/2022 at 6:39 pm Permalink
Tek je pola vremena…što će tek biti kad se ispuni vrijeme do kraja? Nadam se da se apokalipsa neće ostvariti. Do nas je… možemo promijeniti stvari, ali tom sjemenu ne smijemo dati da klija i raste.
Simbolična pjesma o surovoj strani svijeta.
11/05/2022 at 10:41 am Permalink
Tko zna kako sve završava. Borba dobra i zla je konstantna, na nama je da damo sve od sebe i da se trudimo, a teško je reći kako će izgledati konačni scenarij. Mudra i lijepa pjesma. Veliki pozdrav 🙂