Izlizali su se ukrasi

od lažnog zlata

i zgasnule su zvijezde

na epoletama

Dugo sam živio sam

u dolini vukova

krijući sjećanja

na jedno dvorište

puno neba i ptica

gdje sušilo se rublje

suncem okupano

Opet kradem riječi

iz tuđih pjesama

jer to je jedini način

da ih sačuvam

da pobjegnem od beznađa

Gledao sam pjesnika

kako sa ulice

podiže ranjenu pticu

dok pored njega prolaze

mirni ljudi

ne mareći za to

Dugo je stajao tako

kao putnik na granici

a onda rekao:

Vrijeme je da se krene

vrijeme je da se dignu zavjese

da sunce opet obasja

ove ulice

ove prozore