S proljećem ponovo cvjetam

dok šapatom valova

Dunav pozdravlja ljubavi nove

i osmijeh razlijevam ulicama

u boje mladosti koje njima plove.

 

Rastrgano moje tkivo

zacijeljuje polako.

I krici i jauci

postaju sve tiši.

I tragove zla

dok vrijeme ispire u kiši,

oči sjete ožiljke još slute.

 

I moje srce, iz pepela uskrslo,

himnu slobodi ponovo tuče

ali pod njim, u krvavim njedrima mojim,

grobovi znani i još neznani,

vriskom prošlosti šute.