Tamburo moja, tiho ječi

jedino s tobom snivam o sreći

o danima davnim,

danima sretnim.

Jedino tako vratim se tamo

gdje vjetar drugačije puše

jer traži ostale slavonske duše,

traži sokakom otvorene kapije

traži bašće, mirise zumbula i lala

stare lipe ispred ambara.

Traži pjesmu šokačku

gdje majka šlingane stolnjake

zlatnim koncem veze

a ćaća i momci uz  tamburu i rakiju

stvaraju neraskidive veze.

Tamburo,

pusti neka suza kane na oči,

zlatne pletenice  ne češljaju više

kosci u finome ruhu,

moja Slavonija svoje zlatne kose više nema

u njoj sve drijema,

sve mrtvo posta.

Ni čeljadi ni gosta.

Pusti šor.

Faljen Isus, nemam kome reći!

Tamburo, sviraj  jače!

Ostadoh posve sam!

Sviraj!

Sviraj, neka lome se žice,

sviraj jače,

nemoj da čuju

kako slavonska duša plače