S krikom se golubica
Sa svjetlom rastala
U tminu utonula.
U ukočenoj je zjeni
Slika smrti ostala
Dok je u Dunav
Mutni tonula.
I krikom sada
Pozdravlja zoru
Slobodu,što nad
Gradom diše.
Krikom tjera noćnu moru
Pjeva onima
Što ih nema više.
S:K:M
12/10/2017 at 6:42 pm Permalink
Tuga, sama tuga!
12/10/2017 at 7:34 pm Permalink
Suzana, vrlo tužna pjesma. Dirnula si me.
Lp!
12/10/2017 at 7:34 pm Permalink
Hvala na paznji,Marija !
12/10/2017 at 7:38 pm Permalink
Katarina,o tom gradu ne mogu pisati vesele pjesme.Taj grad je jos obavijen tugom. Hvala ti na paznji i komentaru.Lp !
13/10/2017 at 5:25 pm Permalink
Draga Suzana, istina da samo na spomen i sjećanje na Vukovar izazove beskonačnu tugu i bol. Još uvijek kada gledam neki dokumentarac onih crnih dana iz Vukovara ne mogu se kontrolirati. Emocije mi navru u suzama i jecajima. To je stvarno strašno što se dogodilo.
Lp!
13/10/2017 at 6:01 pm Permalink
sažeta tuga .
Vp.
13/10/2017 at 6:14 pm Permalink
Takav je život ,Katarina. Neke stvari ostaju u nama ,neke iza nas ,pa nas proganjaju . Život ide dalje i mi s njime. LP
13/10/2017 at 6:15 pm Permalink
Bobo,hvala na pažnji .LP
13/10/2017 at 6:50 pm Permalink
Na koljenima…
13/10/2017 at 8:01 pm Permalink
Tužno ali lijepo napisano. Pozdrav!
13/10/2017 at 8:10 pm Permalink
Oo,Branka …
13/10/2017 at 8:10 pm Permalink
Hvala ti ,Moon !