Kada vrijeme zadnju
stranicu okrene
hoće li se itko više
sjećati mene

Pa da dođe barem
svakog proljeća
s malenom kiticom
mirisnoga cvijeća

Može i ruža jedna 
crvena ili žuta
ili tek stručak smilja što
raste kraj staroga puta

Zapravo zadnju stranicu
kada okrene vrijeme
sasvim je svejedno hoće li
se netko sjećati mene

Jer tamo dolje u trulom mraku
gdje ne raste trn ni cvijet
ni vrijeme mjeru nema i nikoga
nije briga za ovaj ludi svijet