Pružam ruke u prazninu
Jer mi je čežnja um pomutila
Da te zagrlim,dotaknem,
Samo na tren pomilujem
Onako, kako samo ja znam
Pružih ruke,
Ali ostadoše prazne
Samo zamišljen lik
Klizi iz njih,odlazi
Nestaje i stapa se
Sa nebeskim plavetnilom
Boje tvojih očiju
Hvatam to malo boje
Svoji očima
Skrivam ju u suzama
Što kradom klize
Gledajući prazan zagrljaj
Dok čežnja boli