Jutros sam

još topla od daha

pokorena sjećanjima

tvoja

koraknula unatrag

na prašnjavoj

kazaljci sata

da ne ugazim dušu

s koje otpada

grimizna boja

u boćatu vodu

prekrila nevidom riječi

skorene u blatu

koje su pustile da prođem

na mjesto gdje su srca

nekad cvala

kukuruzna svila

mirisala

tamo gdje se dlanovima

mjeri vrijeme

niti tvoja

niti svoja

u zamku od vjetra

u mraku

sa srca rašivala

crnu traku.