Negdje blizu Divulja

naišla je krivulja,

zakrivljena, nakrivljena,

sva u krivo nastrojena

pa vrluda kojekuda

i krivuda tako luda.

 

A iz nekog drugog kuta

skočila je ravna crta.

Svi je znaju. Tako javna

ona misli sa je glavna,

glavnija no krivulja

ona blizu Divulja.

 

Tamo – amo, amo – tamo,

svoju rutu drže samo.

Jedna krivo, druga pravo,

obje misle tvrdoglavo

da u dobrom smjeru teku

dok se negdje ne presijeku.

 

Jedna drugoj na put stane

i zgrabe se nabrijane,

umjesto u dogovoru

spetljale su se u čvoru.

Kriva pravoj sve se ne da,

a putokaz samo gleda.