Nisam noćas usnula
Na tvom ramenu.
Jastuk je prazan
A miris tvoj zadržao se je
Na njemu.
Udišem ga gledajući
Lunine suze
Kako kaplju
Kap po kap
Poput svijeće dogorjele
Pokraj nedovršene pjesme.
San mi treperi pred očima
Vješajući mi se na trepavice
Svojom težinom.
Pokušavam ga otkloniti
Otjerati, ali nemoćna sam.
Sanjam te…
Nježan dodir,
Poljubac…
Sanjam tvoje oči, utapam se u njima.
Usne njemu molitvu izriču
Traže, traže toplinu, nježnost
Dok ledene sige
Vise nad oknima duše.
Žele popiti i posljednju kap
Nektara iz kaleža ljubavi.
Žele slatkoću upiti u sebe.
O, taj san prepun čežnje
Želje…
Odnijet će jutro
Na svojim krilima
Negdje daleko
U zagrljaj dana.
SUZANA MARIĆ
22/01/2021 at 5:28 pm Permalink
Težak osjećaj napuštenosti!
22/01/2021 at 6:05 pm Permalink
Poput kamena…na srcu.
22/01/2021 at 8:20 pm Permalink
Lijepa i tužna pjesma. Čovjek treba samo ljubav za sreću, a ona je rijedak cvijet.
Lijep pozdrav, Suzana!
22/01/2021 at 11:43 pm Permalink
Osamljenost zove čežnje… Tužna.
23/01/2021 at 5:19 am Permalink
Da lijepa i tužna, pozdrav!
23/01/2021 at 6:06 pm Permalink
Očarani, zahvaljujem se od srca svima i sve vas toplo pozdravljam 🙂