Zaplele se sve moje proživljene tuge
u bogate krošnje mojih osjećaja
pa poput uragana nezajažljiva
čupaju suze iz zamućenih pogleda.
Pobrale su sve moje  osmijehe
raznijele ih pučinama prošlosti,
sadašnjosti ostavile bore plaća,
budućnosti duboke ožiljke u duši.
Obećajem sebi rasplesti ću tuge
podariti ih nekim  besanim noćima
neka u tmini daleko  od mene lutaju
možda i do pjesme vrludajući doplutaju
da sa rijetkim čežnjama vode dvoboje.