Svjetlo dana je izgubilo boje

U beskrajnoj tami zvjezdanoga svoda

Jedna sjena za mnom kao lopov hoda

Prelijepo lice tvoje.

 

Pjesmu svoju pjeva tišina

Odzvanja nutrinom tijela moga

Prekrivena oblacima gustoga smoga

Tamom zameten put do visina.

 

Svjetlo je izgubila i boja noći

Kada sjena postane stvarnost

Na trenutak prijeđem snova most

I potonem duboko u tvoje sjajne oči.