Zarobljenik tame

Svjetlo dana je izgubilo boje

U beskrajnoj tami zvjezdanoga svoda

Jedna sjena za mnom kao lopov hoda

Prelijepo lice tvoje.

 

Pjesmu svoju pjeva tišina

Odzvanja nutrinom tijela moga

Prekrivena oblacima gustoga smoga

Tamom zameten put do visina.

 

Svjetlo je izgubila i boja noći

Kada sjena postane stvarnost

Na trenutak prijeđem snova most

I potonem duboko u tvoje sjajne oči.

 

6 komentara za "Zarobljenik tame"

  1. Marija
    29/06/2019 at 5:22 pm Permalink

    Ponesu ovi divni stihovi! 🙂

  2. AnjaL
    29/06/2019 at 6:10 pm Permalink

    Lijepo! Lp!

  3. Murtulica
    29/06/2019 at 9:20 pm Permalink

    Svjetlo dana je izgubilo boje

    U beskrajnoj tami zvjezdanoga svoda

    Jedna sjena za mnom kao lopov hoda

    Prelijepo lice tvoje.

    VP, Moon!

  4. songfordead
    30/06/2019 at 12:00 am Permalink

    lijepo
    noć

  5. Tonka
    30/06/2019 at 8:45 am Permalink

    Svijetlo, tama, noć, zvijezde…previranja koja se stalno izmjenjuju nutrinom pjesnika u želji shvatiti bit svega što se dešava. Uhvatiti najljepšu nit od svih koje spajaju zvjezdano nebo i oko duše što nebu stremi. Pozdrav

  6. Krebs
    30/06/2019 at 11:32 am Permalink

    Tonka i za mene rece sve!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.