oslobođena užasa svakodnevnih tamnica
ne zamjerite,
ali i ostalih grabežljivaca,
da ispričam
što mi danas u pehar srce toči
optočen draguljima, sedefom i ljudima
ali…. ne znam,
da li ću moći
ranom zorom
donijeli mi rosu što se pije
lice mi se u njoj umivalo nije
spremalo me srce kao nevjestu
pa pomislih tada,
na svetome mjestu
ako me ljubav moja bude pohodila
za čarobna mjesta biti će mi vodilja
jer srce se dalo predati
bez imalo pokajanja ljubavi
gorjela sam
kao lomača na vjetru
duša mi bila žedna najslađih napitaka
odrekla se
pogleda u druge,
osmjehe zatomila,
a za sve ostale
vrata zatvorila
zagrljaji, dodiri i ostala bespuća ljubavi
nikada me nisu makar samo dotakli
svakog jutra
u postelji praznoj dočekala zore
bez dodira i pohote
zaredale se bore
okovi na srcu traga ostavili
a sretni dani
nisu nikada postojali
noć prekrila humak starog panja
ostala čista bez imalo znanja
i danas se nijemo moje misli pitaju
zašto se ljubavi samo u pjesmi čitaju
Mihaela
Marija
boba grljusic
09/08/2012 at 8:16 am Permalink
Fin lagan stih, neopterećen versifikacijom.
“i danas se nijemo moje misli pitaju
zašto se ljubavi samo u pjesmi čitaju”
Zato što je lakše skinuti zvijezdu s neba nego oprati posuđe za svoju dragu. :)Duša pjesnika je svijet koji je sam stvorio i taj svijet je čaroban, jedinstven. Ljubav se voli u njemu zadržavati. 🙂
09/08/2012 at 11:28 am Permalink
uglavnom samo i postoje u stihovima…
09/08/2012 at 11:42 am Permalink
upravo sam si o tome i razmišljala, znala sam da se o posuđu radi, 🙂 nisam ga trebala taj dan kada je nastala pjesma, niti pipnuti ….hvala
09/08/2012 at 7:28 pm Permalink
Pehar – optočen draguljima, sedefom i ljudima … vrlo lijepo i maštovito ali i dvoznačano. Ponekad ispijamo vlastitu gorčinu i svijest kako život koji želimo prolazi pored nas, no sreća da imamo moć pokrenuti se 🙂 Pjesma ima tužnih elemenata no ipak se osjeća puls pozitivnih emocija. A ljubav… se diše … ne možemo bez nje u stihu i izvan njega.
Mirjana, lijep pozdrav !
09/08/2012 at 11:15 pm Permalink
pozdrav i tebi blue 🙂