oslobođena užasa svakodnevnih tamnica

ne zamjerite,

ali i ostalih grabežljivaca,

da ispričam

što mi danas u pehar srce toči

optočen draguljima, sedefom i ljudima

ali…. ne znam,

da li ću moći

 

ranom zorom

donijeli mi rosu što se pije

lice mi se u njoj umivalo nije

spremalo me srce kao nevjestu

pa pomislih tada,

na svetome mjestu

ako me ljubav moja bude pohodila

za čarobna mjesta biti će mi vodilja

jer srce se dalo predati

bez imalo pokajanja ljubavi

 

gorjela sam

kao lomača na vjetru

duša mi bila žedna najslađih napitaka

odrekla se

pogleda u druge,

osmjehe zatomila,

a za sve ostale

vrata zatvorila

 

zagrljaji, dodiri i ostala bespuća ljubavi

nikada me nisu makar samo dotakli

svakog jutra

u postelji praznoj dočekala zore

bez dodira i pohote

zaredale se bore

okovi na srcu traga ostavili

a sretni dani

nisu nikada postojali

 

noć prekrila humak starog panja

ostala čista bez imalo znanja

i danas se nijemo moje misli pitaju

zašto se ljubavi samo u pjesmi čitaju