Zaustavit će se hodnja jedne noći

kamena volja u smoli vremena

treba još znati, još se mora moći

nositi  breme  jalovog sjemena.

Možda zemlja od mene napravi čudo

bršljan da se oko svijeta omota

zagrliti sav život bilo bi ludo

najveća od svih posthumna ljepota.

A ja se , eto, sa zvijezdama družim

neka ispijaju sjaj mojih očiju

kao galeb na vjetru klikćem i kružim

dok ne padnem u nebesku kočiju.