Slagali smo zrnca postojanja. Čekali vrijeme jutra. Odgođena je bila putanja skretnice kojom smo se kretali. U ljubavi ima li što prljavo ako te iskreno kupam pod zvijezdama prošlosti, lišća što nam šušti pod tabanima. Goropadnica je uzela glasove. Ti i ja lagano zastajkujemo pod krošnjama razgovijetnosti. Plodovi jabuke rumene, kora puca pod zubima, sok rosi usne zanosne. Zeleno svjetlo. Nije bilo to lažno, pokazivao sam ti rukopise pjesnika. Nemarno sam vjerovao u Strast a sada te ljubim, razvratno. Kreacija prilike diše nam za vratom. Stonoga očekuje gosta. Pod kožom gdje energija Sunca stanuje dlanovi ti blago razgrću kamenčiće nas. Vjerujem u suncobrane otvorene, kiša je ono što nas mazi, ti uvijek Sveprisutna, slova mi pazi. U zdjeli poljubaca pripremljen je usmeni zanos. Okusa slanoga mora, crvenih jagoda na kraju bašče. Draga i Ti što vješto razmičeš zastore parne lokomotive. U daljinama pogleda zapaljena Sloboda dok ti knjigama pružaš utočište.
11 komentara za "ZdjelaUtočišta"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.