Žena u šorc hlačicama

Bilo je rano poslijepodne.
Šetajući starom ulicom grada
širio se opojni miris kave
s obližnjih terasa kafića
pomiješan s razlivenim
toplim tonovima što su
neprestano dopirali iz daljine
ljuljajući me prema tom izvoru.
A tamo, pored stuba crkve Sv. Marije,
sunce je obasjalo ženu-djevojčicu
u šorc hlačicama od trapera
i tamnim naočalama na očima
koja je, sjedeći na kamenom podestu,
spretno prstima prebirala
po svom zlatnom saksofonu.

Nekako je osjećala da prolaznici ”ne čuju”
glazbu koju je njena duša pjevala
i samo je blentavo pogledavaju,
al’ ona je u zanosu svirala i svirala
i svojim magičnim jazz izvedbama
budila uspavani grad.
Strasno i uznemirujuće izvodila je pasaže
koji su me ponijeli u plave snove,
pa još i dan-danas, nakon cijelog desetljeća,
osluškujem hoću li negdje iz daljine
čuti disanje tog usamljenog alt-saksofona.

5 komentara za "Žena u šorc hlačicama"

  1. Mihaela
    Mihaela
    25/06/2019 at 9:56 am Permalink

    Fino naglašen kontrast između umjetnice koja se daje i grada koji je ne prima!:)

  2. Marija
    Marija
    25/06/2019 at 10:02 am Permalink

    Izvrsno. I izvrstan kontrast. Najljepši ženski vokal slušala sam na jednom rimskom trgu. 🙂

  3. AnjaL
    26/06/2019 at 6:25 am Permalink

    Odlično opisan doživljaj. 🙂 Urežu nam se u pamćenje tako neki mali trenuci radosti, no katkad ostanemo začuđeni kako drugi ne primjećuju isto.

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    26/06/2019 at 9:46 am Permalink

    Odlično napisano ! LP 🙂

  5. katarinab
    katarinab
    27/06/2019 at 8:32 am Permalink

    Hvala vam drage poetese na vašem vremenu, čitanju i lijepim osvrtima. Znače mi.
    Lp! ☺☺☺☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.