Zima je u mom srcu
na koje si utisnula svoj pečat,
izgovarajući čarobne riječi,
u noći punog mjeseca
iskazujući na taj način
svoje nemire
Nosio sam taj nevidljivi znak
ponosno kao orden
smiješeći se kao kralj bez trona
izabran da te služi
na tvom putu
kroz nenapisanu historiju
drevnih naroda
I danas,
nakon svih ovih groznih godina
moga izgnanstva iz života
u ovom gradu
u kome poznajem tako malo djevojaka,
osjećam da sam izgubljen
u njihovom društvu
bez tvojih zapovijesti
19/02/2013 at 6:43 pm Permalink
Zima je u mom srcu
na koje si utisnula svoj pečat,
Jako dobro. Pozdrav!
19/02/2013 at 6:50 pm Permalink
izgnanstvo iz zivota….
pozdrav
19/02/2013 at 6:54 pm Permalink
Nosio sam taj nevidljivi znak
ponosno kao orden
smiješeći se kao kralj bez trona
melankolična pjesma
19/02/2013 at 8:19 pm Permalink
nosio nevidljiv znak kao orden
sjetom prelivena pj.pozdrav
19/02/2013 at 9:40 pm Permalink
Nosio sam taj nevidljivi znak
ponosno kao orden
smiješeći se kao kralj bez trona
izabran da te služi
Tuga je velika kad se ljubav ovako osjeća a ostane neuzvraćena.Lijepo opisan osjećaj.Pozdrav Sumiko.
20/02/2013 at 11:01 am Permalink
teško je nositi nevidljivi znak!
20/02/2013 at 10:51 pm Permalink
osjećam da sam izgubljen
u njihovom društvu
bez tvojih zapovijesti
noć, sfd