Zima je u mom srcu

na koje si utisnula svoj pečat,

izgovarajući čarobne riječi,

u noći punog mjeseca

iskazujući na taj način

svoje nemire

Nosio sam taj nevidljivi znak

ponosno kao orden

smiješeći se kao kralj bez trona

izabran da te služi

na tvom putu

kroz nenapisanu historiju

drevnih naroda

I danas,

nakon svih ovih groznih godina

moga izgnanstva iz života

u ovom gradu

u kome poznajem tako malo djevojaka,

osjećam da sam izgubljen

u njihovom društvu

bez tvojih zapovijesti