Ležimo kao kamenčići goli

Ljepljivi od poljubaca u smoli,

A mjesec nam glumi starca s mrenom.

 

Nejake misli rastu bez korova

U treptaj oka su iznad borova

Gdje lete ptice preplašene sjenom.

 

Zatečeni smo u smoli, u trenu,

Kad tvoje oči prema mojim krenu

Prelije se jedan djelić mora.

 

Traži riječ uski put do usta

Ko putnik neki bez iskustva,

A misli skaču ; od bora do bora.

 

Tu smo za sada ; ispod ljetnog neba

I možda ga otrovna kiša vreba,

Cvrčak još ne sprema gudalo svoje.

 

Šume li s podsmjehom zimzeleni

Da jesen će ( onako vječno zeleni),

Pa ljubav je kada dobije boje.