AnđeoTame
Smiriti dim cigarete na vjetru sudbine
Tek što dašak jednog života mine.
Gledao sam prolaznike kroz ulice guste
Suosjećao sa njima, njihove sudbine puste.
Nemojte me uvijek promatrati sa planine
Pođite sa mojom dušom prema staroj rijeci
Ne dajte se tuzi, utvarama prošlosti, poteci
Kao ljubavnici vješti što ljube još iz davnine
Nisam uvijek snažan kao stoljetni hrast
Potepem se, padnem, razbijem poneki san
Zamrznem kao livade cvijet što je niknuo ran’
Ne sudjelujem u borbama, tko će na vlast
Samo bih htio, ako smijem progovoriti
Sa malenim anđelom ljubavi se dogovoriti.
10 komentara za "AnđeoTame"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.