Ti izgovaraš zvijezde

u modrim plimama napaćenih ružmarina.

Od svoje prve noći izuzimaš se iz sna

i predvodiš ukope

zlosretnih sijača tuga i krotitelja krvi

koji su oživjeli bez pristanka tvog zlatopisa.

Oprost nestajanja zadobiva se 

samo plačom pred uzglavljem neba.

Nisi ti ni prorok niti pomazanik zlata.

Mimohodi usahlog cvijeća

veličaju te zvjezdanim ušćima,

jedino u kojima nisi prevara jutru.

Zlatousti, tebe nitko nije izgovorio

kao naš prolog među povojima zla.