Nebom i zemljom opet Mjesec stoluje

 skuplja zvijezde i oči  pod svoje skute

 od te čarobne žutice noć boluje

 povjetarac njiše sve narcise žute.

 

Mene ćeš pronaći u sjeni cvjetova

gdje lomim sjećanja u mrvice bola

tu se kruna prijestolja mračnih svjetova

pijanom srcu kotrlja ispod stola.

 

 Čupa nebo, al’  tvrd je korijen korova

 sunovrati niti ne sumnjaju u to

da prosuti mora još puno otrova

 na ovo moje carstvo  jesenje žuto.

 

Zora stiže da opet sunce caruje

i  osvaja tiho probuđene zjene

čarobna se žutica danu daruje

mene ćeš pronaći gdje blijede sjene.