Večeras zapali prašnjave svijeće
duša čemerna, umorna od bola
žudi za plamom starih vremena
i zvijezdama sjajnim od staniola.

Izvadi stare društvene igre
peć naloži neka nas grije
poljubi me kao nekada davno
dok vjetar u granama vije.

Vrijeme nas kosi kao suho klasje
i kao da nismo u ovom životu
kao dva fenjera bez sjaja
zaboravljena na trošnome plotu.

Sanjamo neka vremena druga
ko dvije barke što usred mola
bez jedara svojih, bez pučine
sanjaju zvijezde od staniola.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.