Pljusak impresija

Upirem pogled često u visine
u plavetni beskraj sjajnoga neba
promatram na njemu čudesne oblike
što prekrivaju lelujavu modrinu.

Maštovita igra svjetlosti i sjena
izmjenjuje pulsiranje paleta
stvarajući zanosno blistave slike;
paperjasti oblaci narisaše ženu
ogromnih ruku koje pruža meni.
Trepnem, i već jedrenjaci plove pučinom;
gledam i platna poentizma
kao da ih je stvorio onaj što je poput Boga,
a vizije se preslikavaše iz jedne u drugu.

Tonovi se razlijevaju kao na platnu
likovi postaju rabuzinsko rozi
poput krda ružičastih slonova
na prostranoj ravnici se nižu
nalikuju pomalo lijepoj prozi.
U trenu se na tirkiznoj vodi pojave
bijeli, grimizni i žuti lopoči;
mijenjajući boje kao u snovima
nalikuju Monetovim platnima
i njišući se u ritmu slično klatnima
nestaju u zračnom vrtlogu.

Odjednom nebeski svod prekriju sivi tonovi
kao pepeljasti pijesak Delibatske pješčare;
oblaci mračni i teški najaviše prolom
i s pljuskom izbrišu sve impresije.

15 komentara za "Pljusak impresija"

  1. Mihaela
    24/09/2017 at 7:29 am Permalink

    Često to radim. Sjajan opis, asocijacije, mijene..:)

  2. katarinab
    24/09/2017 at 8:40 am Permalink

    Mihaela, hvala na čitanju i divnom komentaru koji mi puno znači.
    Nebo nam je neiscrpna inspiracija i danas sam ga malo ofarbala s bojama da nije samo jesenje sivo.

    Lijep pozdrav i ugodan ostatak dana ti želim! 🙂

  3. boba grljusic
    24/09/2017 at 10:22 am Permalink

    gledam kroz poluzatvorene trepavice i vidim ,i uhvati me strah kako neću stiti i moći sve popamtiti
    .Sutra opet odem na isto mjesto i uživam
    sjajno si opisala trenutke impresije
    pozravljam te

  4. katarinab
    24/09/2017 at 10:58 am Permalink

    Boba, veliko hvala na čitanju i tvom lijepom motivirajućem komentaru. Nebo je stvarno fascinantno sa svim impresijama i mijenama koje nam daruje.
    Lijep pozdrav i želim t ugodan ostatak dana! 🙂

  5. mirko1
    24/09/2017 at 11:11 am Permalink

    “paperjasti oblaci narisaše ženu
    ogromnih ruku koje pruža meni.
    Trepnem, i već jedrenjaci plove pučinom;
    gledam i platna poentizma
    kao da ih je stvorio onaj što je poput Boga,
    a vizije se preslikavaše iz jedne u drugu”

    Lijep opis stalnog tijeka, kruženja i promjene u prirod što nas manje ili više zadrži, često impresionira.
    LP, Katarina 🙂

  6. Marija
    24/09/2017 at 2:42 pm Permalink

    Meni se sviđa ta mijena boja koje pogled lako upija:)

  7. Suzana Marić
    24/09/2017 at 4:57 pm Permalink

    Tvoje likove i ja sada vidim kroz prozor 😉 Sjajna pjesma ,prepuna slika . Ugodna ti večer .katarina 🙂

  8. Murtulica
    24/09/2017 at 5:03 pm Permalink

    Kao što kaže Mihaela i sama to vrlo često radim i uživam, ali ti si to sjajno opisala!
    VP, Katarina 🙂

  9. katarinab
    24/09/2017 at 5:50 pm Permalink

    Mirko, hvala ti na čitanju i tvom lijepom komentaru s kojim si me obradovao. I, kad sam u nekom crnom raspoloženju nebo može pozitivno djelovati na moj pesimizam i impresionirati me sa svojim bojama i mijenama.

    Lp! 🙂

  10. katarinab
    24/09/2017 at 5:56 pm Permalink

    Marija draga, veliko hvala na tvom vremenu za čitanje i lijepom osvrtu koji mojoj izmorenoj duši daje krila da ponovo poleti.

    Lp! 🙂

  11. katarinab
    24/09/2017 at 6:01 pm Permalink

    Suzana, zahvaljujem ti na čitanju stihova i osvrtu. Samo nebo zna koliko znači pjesnicima, jer oni oči upiru u visine i oduševljavaju se s promjenama koje upijaju njihove zjene.

    Lp i želim ti mirnu večer!

  12. katarinab
    24/09/2017 at 6:04 pm Permalink

    Draga Murtulica, od srca ti hvala na praćenju, odnosno čitanju mojih pjesama i tvojim lijepim osvrtima. Sad znam kada gledam u nebo nisam sama ima nas puno.

    Lp! 🙂

  13. Murtulica
    24/09/2017 at 6:31 pm Permalink

    Budi sigurna, da nisi sama, drago mi je da nisam, ni ja 🙂

  14. sibila
    25/09/2017 at 7:06 pm Permalink

    Ne znam šta da komentiram, pjesmu ili predivne komentare.
    Pod impresijom ovog pljuska slika, prva misao mi je reći da ti i Murtulica niste same…taj pogled u nebo, negdje, u nekoj točki, spaja nas, ma koliko daleko jedna od druge bile.
    Nije li prekrasno što u isto nebo gledamo!
    Pod utjecajem tvojih stihova, do prekrasnog saznanja dolazim.
    Pozdrav Katarina nek ti nebom putuje 🙂

  15. katarinab
    25/09/2017 at 8:59 pm Permalink

    Sibila, prelijepo si komentirala stihove. Hvala ti. Raduje me da nam se pogledi negdje gore spoje i/ili sretnu. Nakon svih vaših prelijepih komentara kao da sam mudrija došavši do istih saznanja.

    I ja tebi šaljem nebeski pozdrav i 🙂 !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.