Arhiva > svibanj 2015
Nebeski dodir
Ti dio si nekog božanskog portala Od galaktičkog svjetla izvajan Najljepše što je priroda dala Nekome java meni samo san.
Zvono
Umjesto crkvenog zvona gavran zakriješti sa starog hrasta i znam vrijeme je. Ustati valja, ali neka, još malo, još minuta, dvije, tek toliko da prevarim misli kako će danas biti drukčije, iako znam neće. Zvono, crkveno zvono zazvonit će jednom, ali tada umjesto mene drugi će slušati. Ustati valja. 30.05.2015.
Prije pjesme
Udar zvona pa muk neumoljiv usne kao patent zatvarači na ženskim suknjama stisnute netko ipak glasno broji otkucaje odaje nestrpljenje oglašava se zvono po deveti put rastrese tišinu po trgu pjesnik pročisti grlo nekako važno moje uho bijeli cvijet on polako govori svoju pjesmu
Stanko Petrović “Nema sunca za sve dovoljno”
Kada rat stigne u miran život ljudi, onda pred njim nitko ne može zatvoriti vrata. Gospodar života i smrti, surov i nakazan pokušava ubiti sve ljudsko u čovjeku, hraniti se očajem, tugom, strahom, zariti kandže u duše, naslađivati se zlom koje širi nad svime što dotakne. Ne bira.
Kruženje
U izmaglici sjećanja tračak svjesnosti pronalazi put u dodiru s novim danom. Možda su snovi vukovi što proždiru mladunčad namjerno? Pojavljuje se intrigantna misao, a onda kao trudnica pred prvi porod tražim odgovor na nepoznato u čudnoj nesigurnosti znajući da je kolebanje uvijek pogibeljno, ali što činiti kada su snage na izmaku? Sunce ponovo obasjava […]
Svijet žigosanih
Kad se rodimo sve nas žigošu. Utisnu nam žig u ime i dušu. Žigom ljude dijele na narode. Da bi lakše mogli da ih vode. . Ponekad se žigom ponosimo. Dođe i vrijeme kad ga moramo kriti. Ali žiga ne treba da se stidimo. Dat nam je i ne smijemo ga zamijeniti. . Zbog […]
Zagledana u naličje dlana
Zagledana u naličje dlana u dvije smeđe pjege ne mislim o danima ne bih ni o satima lakše je minutama zbrajati i odustajati igrati se priznavajući prošlo pitam se kako ti je u kući gdje ptice prilaze blizu dok pritajen tihotom ponavljaš ono što pamtiš /one te ipak čuju/ strahom odlepršaju samoća se tad […]
