Pročitaj cijelu poeziju

Omotam crveni šal čvršće oko vrata bura jača nikog ničeg  više nema poželim šapni mi riječ onu što zna gdje će kapnuti i čuvati straha a onda šuti po volji   raširi ruke dočekaj jeku mojih potpetica bar

Pročitaj cijelu poeziju

Svako jutro zamrlu me bude snoviđenja, šapćući na uho dok mi umom još sve slike lude prosanjane u to doba gluho.   Gluha noć je stvorena za snove za sve ono što kroz dan ti prođe, da bar’ sanjaš lijepe, neke nove pa zaželiš da jutro ne dođe.   Lijepi snovi teže se zapamte dok […]

Pročitaj cijelu poeziju

Odjednom znam kako se ubija nježno nije za sat proteklog nije za ne znam koliko je   trebalo srcu pojmiti  i prihvatiti i poravnati 

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Kostelac Marić i Sandra Utovac Na selu dan je radni A tko radi i ogladni. Za sve one dobrog teka Danas je na redu peka. — Ispod peke što se krije? Ma, nikakva tajna nije! Malo mesa i krumpira Tko šta voli neka bira. — Uz salatu dobro znanu Pravu ljetnu, miješanu. Samo juhe […]

Pročitaj cijelu poeziju

Moje uho napeto isčekuje tvoju riječ s njom moju meni vrati biti ću ti  budi zašto ne progovoriš cijelu noć ćemo probdjeti zoru ćemo razgovorom prosvanuti uho moje gluho za dan sasvim gluho će ostati

Pročitaj cijelu poeziju

Tek kad izgubi, čovjek zna šta je imao. Prave vrijednosti, pravi ljudi kao da su postali prošlost davno proživljena i zakopana duboko negdje gdje izlaza nema. Ostaneš željan godina kada si znao ako ti zatreba pomoć, imaš na koga da računaš. Danas se sve svodi na samo jednu jedinu riječ – korist. Ako se od […]

Pročitaj cijelu poeziju

Prošetati htio mačak stari noću, uličicom dok Mjesec sja, gladan je bio, tražio hranu I vidje uz kuću mišića dva.

Pročitaj cijelu poeziju

Kroz vrt ko zvrk promice ljetni pljusak a za njim suncev trak zatreperi list pod kapljama i treperi treperi pa se sunovrati

Pročitaj cijelu poeziju