Ide vrijeme, ručak već se sprema Jer od rime bome kruha nema A i muž me nešto mrko gleda Misli da će ostat bez objeda. Nećeš, diko, meni gladan biti! Pjesmom ću te svojom nahraniti Kalorija u njoj ne imade Tvoja žena za dijetu znade! Spremit će ti najbolju dijetu Nema takve na cijelome […]
Arhiva > svibanj 2024
Milan Drašković “Jutro”
Jasnost jučerašnjice, jarosnog Jupitera jalova jonosfera, javljanje jarebice. . Jednostavan jelovnik: juha, jastog, jabuka. Jednočinka jastuka, jenkijevski jezovnik. . Jurodiva Jursenar. Julijana Jakobsen. Jesenjinova ,,Jesen“. . Jarkobeli januar. Jedna je Jahorina. Još je jutro, Jasmina.
Lorena Vojtić “Propast civilizacije”
Molim se Presvetom Trojstvu… . Da se žarko spomene. . I mojeg… . Suicidnog dubokoumlja. . Koji se o srpu, giljotine na klinu predstave zamahuje. . I ni na javi ne nestaje.. . Njiše se usud ruđih (po)grešaka. . Na ovoj planeti… nema – počinka. . Odmora kapcima. . Nečuvena je strahobojazan. . Enigma zakutaka. […]
Maks Maler “Nedodirljiva”
Moje noći prokleto dugo traju Poput kometa proleti san Samo budni žive u raju A ja sam još mamuran. . Opijen tamom za mene svjetla nema Snovi i sjećanja, to gorko piče Demon u meni nikad ne drijema U tami noći toči mi priče. . Odbijam piti za mir duše svoje Demona noći […]
Mihovila Walner “Žuta ruža”
Mihovila Walner ŽUTA RUŽA U malo istarsko mjesto Kringa stigla sam u rano prijepodne s namjerom da se daleko od grada odmorim u tišini luksuznog seoskog imanja. Čekajući ručak, ispružila sam se u udobnoj ležaljci pokraj bazena. Voda je bila bistra i plava, zbor cvrčaka diskretno je pjevao, a mirisno stablo lipe pružalo mi […]
Vjera Juretić “Fani”
Preko Mravinskog gaja zalepršao je ljubičasti oblak. Bura će, rekoše ljudi i ne prevariše se. A dan na izmaku. Najprije počne pomalo da bridi, pa kad naoštri britvu o kliške litice…, e, brije li, brije. Jurnu niz padine, povalja se cestom dižući oblake prašine, hukom razgara vlastitu snagu i zavija kao ranjena zvijer dok se […]
Milan Drašković “Sonet za “samo jednom”
Samo ću jednom, samo jednom da se zaljubim, dok nam prolaze dani i poneki vozovi, dok se jednoga leta odmotavaju snovi, samo ću jednom, samo jednom da se zaljubim. . I samo ću jednom srce svoje da zarobim – kao ,,Ljubavna priča“ i ,,Jesen u Njujorku“ – zaneseni hodamo po Tašmajdanskom parku, samo ću jednom […]
Zoran Hercigonja “Poezija intimističkih stratuma”
(Idealistička stremljenja jednog slatko-kičastog idioma) U osvitu svojeg nepomirljivog ja Zvonko Milković kao doktor prava, odvjetnik, novinar, književnik, zapravo se najviše istaknuo kao pjesnik po vokaciji i životnoj struji. Upravo ta glavna i neprikosnovena sila kojom je iscrtavao ideale života polako je inficirala slojeve tkiva vrlo slojevitog urbanog ratnika, novosimbolističkog sijača i sanjača transcendencije […]
Objavljen je 32. broj Diskursa posvećen Zvonku Milkoviću
https://view.publitas.com/foi/diskurs-br-32/page/1
