Ne mrijem ja danas

kako samota bi htjela,

jerbo jesam ja

dva suprotiva dijela,

štono srču žile

trudnijeh života

i greznu

sred uštapa grjehota.

 

Ne mrijem ja danas

zarad strahotne mi kobi

i zalud vrijeme

crninom sebe gozbi.

Kano ptiče gladno

ištem ja slobode,

od svijeh muka

koje mene rode.

 

Ne mrijem ja danas.

Niti smrti ja sam glad.

Svako zrno ovog svijeta

svagdašnji moj je had.