Vlak se zaustavlja
na žutoj ploči crnim slovima
piše :Vinkovci
širokim pokretom ruke
pišem luk mosta
mičem talog daha
s prozorskog stakla
na peronu mlada žena
oskudno obučena
i njena putna torba
prizor kao iz filma
jutro sivo
bilo bi obično znano
da nije crvene jabuke
što sokom pršti
između dvije usne
julija
Mihaela
Lav
12/10/2012 at 3:32 pm Permalink
lijepo Boba, pozdrav !
12/10/2012 at 5:27 pm Permalink
Stvorila si zanimljivu i živu sliku. Pozdrav Boba 🙂
12/10/2012 at 6:08 pm Permalink
lijepo,pozdrav
12/10/2012 at 6:56 pm Permalink
Baš ti je obojala pjesmu ova crvena jabuka…
Lijepo te pozdravljam !
12/10/2012 at 7:22 pm Permalink
Odlično ulovljen trenutak. Svaka čast Bobo!
Lijep pozdrav!
12/10/2012 at 7:43 pm Permalink
Svo sivilo razbila crvena jabuka.Prelijepo.
12/10/2012 at 8:23 pm Permalink
”bilo bi obično znano
da nije crvene jabuke
što sokom pršti
između dvije usne”
ova mi je posebna
volim pjesme o vlakovima a ovo sa jabukom posebno
noć
sfd
12/10/2012 at 9:47 pm Permalink
Putovanja su magicna i svaki neznanac svoju pricu ima, a vlakovi su nesto posebno. Tako veliki idu svojim stazama. Nesmiljeno prolaze, ne cekaju i tolike sudbine kriju. Pozzz
13/10/2012 at 12:02 pm Permalink
U sivilu slika crvene jabuke nakon maestralnih stihova “širokim pokretom ruke
pišem luk mosta
mičem talog daha
s prozorskog stakla”
Sama, posve sama riječ Vinkovci u tvojoj je pjesmi poetična, Bobo! Pozdrav šaljem prema Jadranu. Znam da će te naći.