gorodvo.ru
( pjesma je inspiracija na fotografiju i nema veze sa mojim životom )
—-
Opet me je obuzela tuga
U slijepim ulicama, ljubavi.
Samoća mi se iz prikrajka ruga
Nikako da pusti, da me ostavi.
+
Ja dalje lutam slijepim ulicama
Labirintom života, alejom krizantema…
Posrćem, padam, dižem se sama
Tvoje ruke da me pridrži, nema.
+
Na raskrižju, između domova tihih
Uplakan anđeo ruke sklapa
A ispod njega je uklesan stih
Čitajući ga iz oka suza kapa.
+
Okrećem se, gledam mir, tišinu
Samo se šum čempresa čuje
Zavlačim se dublje u njihovu tminu
Svaka misao moja k tebi putuje.
+
Možda me negdje u vjetru čuješ
Možda te moja molitva boli
Pogledaj me, ako sa zvijezdama putuješ
Jer srce te ovo još uvijek voli!
SUZANA MARIĆ
16/10/2022 at 8:25 am Permalink
Teško mi je čitati. Otkinuto od srca.
16/10/2022 at 11:02 am Permalink
Mare draga, oprosti mi!😥 Žao mi je što sam te rastužilia, nije mi bila namjera! Fotografija me je inspirirala i riječi su samo potekle.
16/10/2022 at 5:52 pm Permalink
Suzana, ti imaš jedan poseban talent: napisati izvrsnu pjesmu inspiriranu nekom fotografijom. Nije prva, a vjerujem ni zadnja… Stihovi duboko diraju… Vrlo lijepo! Pozdrav ti leti… 🙂
16/10/2022 at 5:54 pm Permalink
Zaboravila sam još samo ukazati na malu greškicu:
posrčem – od posrkati
posrćem – od posrtati
16/10/2022 at 8:54 pm Permalink
Većina pjesma je nastala inspiracijom na sliku, Anja. Hvala ti na lijepim riječima komentara i na upozorenju.
17/10/2022 at 6:49 am Permalink
Možda me negdje u vjetru čuješ
Možda te moja molitva boli
Pogledaj me, ako sa zvijezdama putuješ
Tko zna? Možda.
17/10/2022 at 7:41 am Permalink
Ostaje da zamišljamo… Hvala Vam na pažnji i komentaru, Miha.
18/10/2022 at 7:20 am Permalink
Tužno. Kao proživljeno.
18/10/2022 at 3:45 pm Permalink
Uživila sam se u emocije pišući ovu pjesmu, Lave.
Srećom, nisam to doživjela, ali pojmljiv mi je taj gubitak. Hvala ti najljepša na pažnji i komentaru.Pozdrav šaljem …