Tankim svjetlom obasjan sobičak
na rubu jednog usnulog grada
slutnja neka – ljepljiva k’o čičak
crna k’o sjena što se prikrada.
Vjetar okreće životu škrtom
kalendar jeseni , žuto lišće
nebo i zemlja spojeni crtom
olovna duša tijelo pritišće.
Pogled kroz prozor u beskraj ode
duboko misli po čelu oru
još pisati bez kruha i vode
samo prispjeti u plavu zoru.
10 komentara za "Kalendar jeseni"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.