Ne prizivam te
na obzorje sumornih svitanja
gdje jesenja jutra
pokazuju precizno vrijeme
polažu nadu u sutra
na koridorima nestašnih oblaka
zelene alge trepere
podzemne vode,
poniru , nestaju
u korijenju se ponovo rode
u grlu mudraca
sve na početak vraćaju
nudeći utjehu
zemlji, surom kamenu
hrastu i skorenom ramenu.
8 komentara za "Dugo putovanje"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.