bloger.ba

U praznoj sobi
Tišina se smije
I bode dušu
Svojim oštrim kopljem.

Dok vani magla

Spušta svoje zastore

 Svjetla se gase

Završava jedna predstava

Bez aplauza.

Na binu su bačene bijele kale.

Još samo vjetar svira

Zadnje akorde

Mjuzikla prolaznosti .

Svaka se nota

Svakim uzdahom

Sve dublje uvlači u pore

Pa kao nametnik

Grize ,izjeda

Ispija posljednju

Životnu kap

Predajući tijelo melankoliji.

U bijeloj sobi

Još samo crni sat otkucava

Jedan krug zatvara.

Jedan treptaj ispraća

Posljednju suzu.