Dok spavam,

nosim lice smrti

koje zgrušava

mutna bol svijeta.

Tko će sa mnom posaditi

Pessoine edenske strahove?

Ubrzajte vrijeme

masovnim ubojstvima pamćenja.

Nečista sam i neočišćena su

moja vjerovanja.

Ne pamtim dulje 

od jednoga urlika.

Između, tišine su nemogućeg.

Prenosim kamenje 

ispod i iznad,

sjednem na Sunce

pa promatram 

svoje divne grobove.

Gospodine, gospodine,

zašto otvarate kišobran

dok uriniram nad vama?

Zlatni tuš djevice

liječi sklonost parafiliji.

O, prokleti slavuji

opet se gnijezde 

među kamenim mošnjama kiklopa!

Ptica koja leti nad čovjekom

doziva njegovu smrt.

Zato leti, leti malena sablasti,

moje je lice skriveno

duboko u tvojoj utrobi.

 

O Fernando, o Bernardo,

o Alberto, o Ricardo,

dođi, dođi moja ptico bez lica

da ludi budemo zajedno!