Ankica Biskupović “Riječ koja ostaje”

U tišini večeri, gdje misli se gase,

ostaje riječ što ne traži glase

Ne vidi se, a u srcu traje,

kao trag što vrijeme ne daje

                    .

Sve što prođe, nestane lako,

ljubav, snovi — i boli svakako,

al’ jedna riječ, iskrena, čista,

u duši ostaje — tiha i ista

                      .

Jer nije čovjek ono što ima,

već ono što ostavi u riječima

Nema komentara za "Ankica Biskupović “Riječ koja ostaje”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.