Ankica Biskupović “Srce koje šuti”

 

Sjedio je uz prozor dok je večer polako padala.

Nije govorio ništa, ali u njegovoj tišini bilo je više riječi nego u tisuću rečenica.

Srce mu je kucalo nemirno, kao da želi nešto reći, a ne zna kako.

„Zašto šutiš?“ upitala ga je.

On se nasmiješi.

„Jer ono što osjećam ne stane u riječi.“

I tada je shvatila —

neke se ljubavi ne govore,

one se nose.

Nema komentara za "Ankica Biskupović “Srce koje šuti”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.