Iz dubine Zemlje tiha struja protiče,
prolazi kroz korijen, kroz kamen, kroz naš topli dlan.
Nevidljivi eter spaja sve što postoji,
dok planetom pulsira stacionarni val.
.
Ono što je živo, nikada ne skreće s puta.
Kroz matematički kod tri, šest i devet
utkani smo u vječni mehanizam kozmosa.
Iz te geometrije pokreće se svemir.
.
Čak i naša srca imaju oblik piramide,
dok kucaju u istom taktu s planetom.
Mi nismo samo prah bačen u prazninu,
već zgušnjenje svjetlosti, žive kozmičke mašine.
.
Materija je samo privid,
energija koja je privremeno usporila svoj hod.
Svemir se kreće i vibrira,
spajajući u istu mrežu zvjezdanu prašinu i jarki sjaj.
.
Mi smo samo djelić struje koja prolazi kroz Zemlju,
svjetlost koja je jednom upaljena i više ne može utrnuti.
.
Nema komentara za "Spomenka Krebs “Kozmička mreža svjetlosti”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.