Iz stare fotelje na kojoj doručkuješ

ručaš i večeraš, zadužuješ svoje sitne očice

da brzinom svjetlosti detektiraju

i najmanji tračak mogućeg dima,

preobražavaš se u Tifona ili Kampu današnjice,

pališ svoj oganj mržnje

spreman, možeš početi bljuvati vatru,

ispustiti svoj vulgaran stav, napokon

izbaciti sve one riječi uvrede kojih si pun,

začiniti sve nesvakidašnjom sočnom psovkom,

neprimjerenom provokacijom ili makar,

ako ti nije dan,

pokušati podmetnuti toksičnu gadariju koju će masa

popiti, uključiti se kao muhe na drek.

Kad se dovoljno zahukta pa pojavi se

ipak netko tko zna kako ti začepiti

ta pogana usta, ti se naravno, povlačiš

zavlačeći se sve dublje u svoj mračni svijet fotelje

postavši onaj od prije komentara

-mali, frustrirani beskičmenjak

koji nema ni ime

ni prezime