Putnici svakodnevnog leta

 

Tajna riječ spava u planini,

U endemskoj pustinja cvjeta,

Prate prepelice u tišini

Putnike svakodnevnog leta.

 

Svaka bi se raspala na slova

Da nije tih ispred i iza,

Već mijenjala bi staru nova,

Sad je dobrih riječi kriza.

 

Eto jedne od najbolje svile,

A pod jezikom krivo šušti,

Sve bi moje na papiru bile

Biram tu s kojom su gušti.

 

 I desi se : dugo prave nema,

Pa prazninu ispuni loša,

Nekad bude promašena tema,

A ja ? – bez promašenog koša.

 

U svakom slučaju : Prate prepelice u tišini putnike svakodnevnog leta.