Reci mi kad dan se gasi
da li to suze oči, ili nebo zemlju gasi.
Reci mi kad sazviježđa nestaju
da li na horizontima jutrenja
tvoj osmijeh nestaje i skriva se
i kugli nebeskoj mjesto ustupa.

Reci mi da li srce tvoje u tmini
u samoći doziva moje
pa se sluša ta tišina što boli
a daljina,bolna stvarno postoji.
Reci mi kad pođeš spati
da li tvoj zagrljaj do mene svrati
poloviš li ove osjećaje bolne
pa dio meni daješ a dio sebi skrivaš.
Reci  voliš li me kad kažeš ljubim
ili samo parola otrcana  to je
što uvijek usamljena srca vara
a istinu u unutrašnjosti džepa skriva.
Ne tražim te više kao nekada u sebi
savjet dajem, traži me u sebi
ako me pronađeš prigrli me
kao prosjak šešir što kovanice skriva
da kupi kruh svagdanji da bi živio
i zrnca uspomena u čaši utopio.
Kruh za život ja sam tebi
a ti meni blagoslov neba
meni i tebi ta svetost treba.